Idete li danas putem iz Ivanić – Grada prema Kloštar Ivaniću, najprije ćete ugledati toranj i crkvu svete Marije. Uzdiže se ona na brežuljku, uokvirena u zelenilo biljnog svijeta, a uz samu među sa imanjem sestara Franjevki, koje u modernom velikom zdanju danas imaju starački dom za svoje starije i bolesne sestre, ali isto tako i novicijat za one mlade djevojke koje se odluče kročiti stopama svetoga Franje i pravilima Reda sestara Franjevki.
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kloštar Ivaniću sigurno je najznačajniji spomenik sakralne arhitekture stare ivanićke povijesti.
Zagrebački biskup Stjepan II. Babonić sagradio je u 13. stoljeću crkvu Blažene Djevice Marije, i uz nju samostan opatica.
Od 1246. godine u tom samostanu borave opatice Benediktinke, a njihova crkva je ujedno u župna crkva.
Opatice Benediktinke borave u Kloštru od 1246. do 1492. godine. Napuštaju crkvu i samostan za vrijeme biskupa Osvalda Thuza, te za vrijeme vladanja kralja Matije ili kralja Vladislava.
Pred Turcima iz Ivanića otišle su benediktinke kao i franjevci, a s njima i narod. Na tom području se razvija Vojna krajina i služba vojnih kapelana.
Nakon mira sklopljenog na ušću Žitve 1606. godine, ljudi se vraćaju iz šume i zbjegova. Zagrebački biskup Benko Vinković 1639. godine ponovno u Ivanić dovodi franjevce, i daje im na upravljanje crkvu Blažene Djevice Marije.
Crkva se obnavlja i uređuje zaslugom župnika Jakova Galovića, a posvetu je obavio zagrebački biskup Petar Domitrović 1622. godine.
Oko crkve nalazilo se prostrano groblje, koje je 1644. godine bilo ograđeno hrastovim daskama. U tome groblju se 1679. spominje kapela Triju Kraljeva i u njoj oltar sa slikom i propovjedaonica.
Obnovljena i posvećena crkva Blažene Djevice Marije u Ivaniću imala je tri oltara Blažene Djevice Marije, što svjedoči da je temeljem predaje bilo poznato Marijino svetište, a isto kasnije potvrđuje Knjiga čudesa iz 18. stoljeća.
Nastojanjem zagrebačkog biskupa Franje Thauzija župnik Franjo Vlahović je shvatio proštenjarski značaj crkve Blažene Djevice u Ivaniću, koja se u Ivaniću štovala kao “Majka Milosrđa” od davnih vremena.
Dakle brigom i odredbom zagrebačkog biskupa Franje Thauzija ivanićka je crkva podignuta, proširena, produljena i uređena 1757 -1759.
Dobila je svoj sadašnji izgled i posvećena je 1759. i od tog vremena je proštenjarska crkva.
Današnja crkva je križna tlocrta, izrazito barokna građevina ( osim zvonika ), jednostavne vanjštine, a bogate unutrašnjosti. Svi su prostori svođeni baroknim svodovima, te popunjeni baroknim namještajem. Uz južnu stranu crkve nalazi se jednokatna barokna sakristija s oratorijem na katu.
Zvonik se nalazi na sjevernoj strani, te je zadržao svoj srednjovjekovni izgled unatoč tome što je požbukan. Na vrhu zvonika se nalazi bogata barokna kapa.
Nekada je crkvu okruživao barokni zid – cinktor, koji je već odavno srušen.
Božidar Balenović